Život i Smrt
1920. je Frojd (začetnik psihoterapije) izneo svoju teoriju dualnosti – svako od nas u sebi ima 2 osnovna pokretača, Eros i Tanatos, nagon prema životu i nagon prema smrti. Prvi nas gura napred, u rast, u duh, drugi nas vuče nazad, u razgrađivanje, u materiju.Svako se biće rodi sa semenkom smrti, ona je već u nama posejana, pa tek onda dođe rođenje i svetlost dana koji su pred nama. Celog života ova dva nagona u nama se bore, ali i rade zajedno – život provocira smrt, a smrt provocira život. Na psihoterapiji podržavamo nagon prema životu, hranimo ga i osnažujemo, negujemo, autodestrukciju prihvatamo i tako je slabimo. Život živimo, a smrt osvešćujemo – uvek je tu, neminovna, ali nam je saveznik – podsetnik da je sada vreme za život, ne sutra, ne ni za 10 minuta možda – tako surovo, a tako istinito, životno, okrepljujuće, ljubavno. Bez svesti o smrti nema istinske ljubavi prema životu.